IKScena_VICTIMIZE _ FFT/SENSORIA

Sensoria je pripremila arhivu glazbe skupine Zidar Betonsky iz pet predstava Fraktal Falus Teatra. Isječak iz predstave Victimize koja je nastala u koprodukciji sa IKS Festivalom 2013. godine možete poslušati ovdje:

https://sensoria.hr/victimize-zidar-betonsky/

Predstava analizira žrtvu gej para neprihvaćenog u užem obiteljskom krugu i njihovu nesretnu sudbinu. Dramaturgija je zasnovana na istinitim događajima. Raskrinkava odnos žrtve i zlostavljača, te odnos zapadne kulture prema patnji u raznim sociološkim i političkim kontekstima koristeći pri tom S/M poetiku. Za razliku od azijske kulture gdje je S/M obrazac kao kinbaku, ili shibari, bio prihvaćan i izvođen u maniri kabuki teatra i uključivao glumca koji se dobrovoljno stavljao u ulogu žrtve; europska i američka S/M estetika i poetika nisu crpili korijen iz tradicionalnih kazališta, već iz inkvizicijskih tamnica.
Takva poetika pobuđuje seksualno zadovoljstvo, što je zapravo krivotvorenje žrtvine funkcije. “Victimize” koristi ovo iskustvo kako bi potaknuo gledatelja na unutarnji dijalog. U prvoj predstavi ciklusa tematizira se odnos homoseksualnog para i razne vrste nasilja koje su ga obilježile. Slijedeći ciklusi bili su predviđeni za bavljenje traumama poput ratnih zločina i socijalne nepravde. Proces ovisi o broju hrabrih pripovjedača koji su voljni javno podijeliti svoje priče.
Dobrovoljna priznanja žrtava nasilja i interpretacija događaja od strane glumaca dovode do katarzičnog rješenja ovih proživljenih ali nepisanih drama. Na formalnoj razini, fokus je na istraživanju tragedije, koja je najizvođenija kazališna forma kroz povijest.
Međutim, za razliku od filma, lišena je dokumentarne komponente.

Otvaranjem dijaloga kazališnog i realnog svijeta tragedije FFT se nada u gledaocu potaknuti unutrašnji dijalog koji tematizira odnos prema bilo kojoj vrsti nasilja. Uzbuđuje li nasilje? Imamo li realnu sposobnost suosjećanja sa žrtvom?
U kazališnom smislu ovim projektom se propitkuje sama svrha kazališta – treba li ono ostati na trenutnoj, primarno estetskoj formi, ili treba (može li?) postati sociološki instrument koji ima praktičan utjecaj na društvo.

Predstava je nastala u koprodukciji sa IKS Festivalom a imala izvedbe u Rijeci – Gender Crossroads – HKD Sušak , Splitu  – Gender Crossroads – MKC Split te IKS festival (MKC Split), u Zadru – Zadar snova, Ljubljani – festival MINIFEST , Zagrebu – Queer Zagreb.

Hrvoje Cokarić – režija, Nela Sisarić, Sanela Marković, Dario Tvrdić – glumci, Alemka Đivoje – scenografija, Marin Boban – izvršni dizajner, Zidar Betonsky – glazba